nesto se mislim o onoj nocasnjoj temi...nekako mi ne ide da mi misli ostanu zakljucane na pogresnom mestu...tj...ne zelim da ostanem ubedjen da je ispravno teziti zadovoljenju samo svojih potreba, pogotovo u ljubavi...ne kazem da si me ti ubedjivala u to, vec da sam do takvog zakljucka dosao kroz tu nasu pricu...vrlo cesto mi se desava a siguran sam i tebi...da na svoju stetu drugome ostvarujes korist, bilo materijalnu bilo dusevnu...Na primer ova crkvena ideologija se kako sam ja to mogao da primetim, bazira na principu zrtve...gde covek, na primer u toku posta, odricuci se svojih navika, losih, uzbudljivih....da ne kenjam skapirao sam: da kroz odricanje i zrtvu kroz ovaj zivot lakse dolazimo do blazenstva u smislu....ako si odredio sebi taj neki period u kome ces se zrtvovati zarad nekog viseg cilja...dva puta ces da razmislis pre nego sto opalis neku ribu u to vreme, napijes se...tu i tamo i povuces...kapiram to je borba...u @normalnom@ okruzenju bi mislio smirice me linija, pivce, buksna,e onda samo ako si degen neces da skapiras da taj normalan svet u stvari nije bre normalan pizda mu materina bolesna.... posle toga, kapiram dolazi drugi level ostroumniji si, ali vise ne odlucujes mozgom, nego te vodi osecaj...u smislu ZNAS STA JE ISPRAVNO :) nekako se apgrejdujes...kao na primer sesto culo...ono sto si ti rekla....moras da skapiras trenutak...kad i sta mozes da uradis....u stvari nije ni vazno...kapiram ja da je lakse plivati nizvodno, ali kroz ovaj dosadasnji zivot smo valjda svi svesni da je to u stvari nista drugo nego BORBA :)...izvinjavamo se na uznemiravanju :*